| |
| Lovački
običaji |
Poštivanje
lovačke tradicije i običaja nije samo vrlina lovaca, već
bi to trebala biti i njihova nezaobilazna obveza.
Njegovanje i osuvremenjivanje postojećih lovačkih
običaja, uvođenjem novih, lijepih i sadržajnih koji su
se već udomaćili u drugim lovačkim organizacijama,
obogatilo bi nam društveni život, a druženje bi nam
činilo ljepšim, raznovrsnijim, veselijim.Poštivanje lovačkih
tradicija i lovačkih običaja vrlina je lovca. U tome se
ogleda i njegov odnos prema lovačkim kolegama i njegov
odnos prema divljači.
Pravilo je da se ne mimoiđu ovi
tradicionalni običaji:
zajednički sastanak i dogovor prije početka lova, sastanak
i pozdrav odstrijeljenoj divljači poslije lova, pružanje
grančice poslije uspješnog lova na krupnu divljač, lovačko
krštenje - uvođenje pripravnika u krug zrelih lovaca i posmrtni ispraćaj lovca.
|
Zajednički
sastanak i dogovor prije početka lova |
Na mjestu okupljanja,
zbornom mjestu, trubi se "Zbor". Sudionici lova postroje
se u neku od formacija (5 vrsta). Poslije postrojavanja
trubi se "Pozdrav svima". Nazočni su "gologlavi"
(uniformirani salutiraju). Pozdravni govor drži
predsjednik društva (upravitelj lovišta), koji, osim
ostaloga, kaže da je lovnik rukovoditelj lova i da će on
dati daljnje upute. Poslije predsjednikova "Pozdrava
lovu" nazočni stavljaju šešire i kape na glavu.
Zatim
rukovoditelj lova (lovnik) iznosi potrebite podatke te
upute i pravila lova, kojih se sudionici moraju
pridržavati: način lova, broj prigona (ako se lovi
pogonom), vrsta divljači koja se lovi, upozorava na
pravila sigurnosti pri rukovanju oružjem (kontrola
lovačkih i dokumenata o oružju i oružja), način
korištenja lovačkih pasa (kontrola kinoloških
dokumenata, uključujući i onih o lovnoj upotrebljivosti
pasa), korištenje zvučnih signala, informacije o
stankama i okrepi itd. Na kraju, on izriče "Pozdrav
lovu". Prije toga skida šešir (kapu), što učine i ostali
sudionici lova.
U toku lova lovci se okupe da
malo odahnu, da doručkuju ili ručaju. Nije lijepo
vidjeti lovce kako pojedinačno ili u grupicama sjede i
jedu svako iz svoje naprtnjače. Lijep je lovački običaj
da se lovci skupe na jednom mjestu koje odredi lovnik.
Svi lovci sjedaju u krug, vade iz naprtnjače hranu koju
su ponijeli i stavljaju je pred sve lovce - na
zajednički stol - trpezu. Stara lovačka slavonska
poslovica kaže: "Sve što u lov poneseš podijeli sa
kolegama. Ako jelo vratiš kući uvrijedit ćeš majku ili
suprugu koje su jelo spremile." |
|
Sastanak i pozdrav odstrijeljenoj divljači poslije lova |
| Prije
svečanog ceremonijala uz posebno poslaganu divljač može
se trubiti "Zbor". Svaki komad divljači treba ležati u
pravilu na svojoj desnoj strani. Ako je organiziran
veliki lov u kojem se lovi sitna i krupna divljač,
divljač se razvrstava poslije lova na slijedeći
način: |
|
| -
jeleni po jakosti trofeja (rogova),
-
košute,
- divlje svinje bez obzira na spol ali
po težini,
- srnjaci,
- srne,
-
zečevi,
- fazani,
- šljuke,
-
jarebice,
- prepelice i
- nezaštićena
divljač.
| 
Primjer
poslagane
divljači poslije lova
na divlje
svinje. |
Svaki deseti komad sitne divljači izvuče
se malo van reda radi lakšeg brojanja. U velikim
lovovima i danas se poštuje vrlo lijep lovački običaj,
da se sva divljač sakupi i položi u četvrtine, npr.: 10
redova po 10 fazana, 25 redova po 25 zečeva itd. Ovaj
tzv. "tableau" pokazuje lovcima uspjeh u lovu. Ako je
ulovljena "štetna" divljač, primjerice lisica, stavlja
se na isti način, s tim da je rep otklonjen od tijela
pod pravim kutem.
Na svečanom ceremonijalu na
završetku skupnog lova predaje se lovačka odlomljena
grančica i to lovcu koji je odstrijelio divljač po
pravilu "prva kugla, posljednja sačma". Puca li na
krupnu divljač više lovaca, lovina (trofeja) pripada
lovcu koji ju je smrtno ranio, makar divljač ne pala u
vatri i lovci je morali tražiti. Ta se rana računa za
"prvu kuglu". Ne mora biti prva po redu, ako je divljač
prvim pogocima samo lakše ranjena. Daljnje moguće rane
računaju se kao dostrjelne. Utvrđuje se na
odstrijeljenoj divljači, a u spornim slučajevima
odlučuje rukovoditelj lova.
Lijep je lovački običaj,
da lovinu mora podići sam lovac koji je divljač
odstrijelio, a ako je divljač veća - teža, onda ju lovac
mora prvi rukom dotaći.
Izložena se divljač ne
prekoračuje. Na kutevima izložene divljači mogu biti
zapaljene logorske vatre.
Poslije završetka lova
obično se ide na "posljednji pogon". To je sastanak svih
učesnika u lovu, obično u nekoj većoj prostoriji koja je
mjesto šale i zabave. |
|
Lovačka grančica |
Stari je i dobri lovački
običaj da se pri odstrelu papkaste divljači, druge
vrijednije dlakave (medvjeda, risa i sl.), a od pernate
tetrijeba gluhana i ruševca, za odavanje počasti lovcu i
lovini koristi lovačkom odlomljenom grančicom (nipošto
ne odrezana).
To je zelena grančica obično četinjača
ili hrasta. Ako nema zelene, može poslužiti i grančica
hrasta ili drugo s suhim lišćem. Takvu grančicu u
skupnim lovovima predaje rukovoditelj lova ili njegov
zamjenik, odnosno najstariji, najiskusniji lovac u
grupi. Pri lovu šuljanjem, čekanjem ili vabljenjem onaj
koji lovca prati. Odlomljena grančica, umočena u krv
ulovljene divljači, pruža se lovcu lijevom rukom na
šeširu ili lovačkom nožu uz čestitanje. U skupnim
(svečanijim) lovovima prilikom predavanja grančice
zatrubi se primjereni signal. Druga grančica stavi se u
usta (kljun) ulovljene divljači, te u otvor koji je
metak napravio prilikom ulaska u tijelo divljači. Ako se
osim sretnog lovca na ulovu divljači našao i netko
drugi, primjerice lovac koji je ranio divljač, ili je
nazočna lovčeva supruga, iako nije pucala, odlomi lovac
s grančice dio i preda ga kolegi ili supruzi.
Lovac
tog dana grančicu nosi na šeširu.
Lovačka odlomljena
grančica nosi se i na lovčevu pogrebu i kao posljednji
oproštaj baca se u grob. |
Lovačko krštenje |
Prema starim pisanim ili
usmeno prenošenim statutima, lovačkoj etici i običajima
lovačkog društva (ili lovne jedinice), svaki mladi lovac
mora biti lovački kršten želi li postati pravi lovac.
Daljnji tekst je primjer lovačkog krštenja, kako
slijedi:
LOVNIK:
Govori kako je jedan mladi
lovac u lovu ubio divljač, pa bi ga trebalo lovački
krstiti. Predaje riječ starješini da on vodi ceremoniju
lovačkog krštenja (starješina je obično najstariji lovac
koji prisustvuje krštenju).
STARJEŠINA:
"Čuli ste,
lovci, lovnikovu optužbu i glas, jedan mladi lovac bit
će danas lovački kršten među nama. Taj mladi lovac jest
(ime lovca). Hvala vam lovci našeg društva što ste se
okupili i uveličali ovo slavlje našeg budućeg lovca, u
šali i veselju."
Pita mladog lovca: "Je li istinit
navod iz optužbe da si u lovovima poslije položenog
lovačkog ispita odstrijelio zeca ili fazana?"
MLADI
LOVAC:
Pokušava umanjiti svoju krivicu izgovorima o
lovcu regulatoru fonda divljači i sl. ali na kraju ipak
priznaje učinjeno "nedjelo".
STARJEŠINA:
"Ako je
istina, moramo te najprije suditi, kazniti za učinjeno,
a na kraju lovački krstiti. Da bi smo ceremoniju mogli
privesti kraju, potrebno je izabrati:
1. Časni sud
(predsjednik i 2 člana).
2. Tužioca (uobičajeno je da
to bude lovnik).
3. Branitelja (bira ga mladi
lovac).
4. Kuma (bira ga mladi lovac) koji izvršava
kaznu i uveličava ga u lovca.
5. Doktora (biraju ga
lovci) za provjeru "psihofizičkih sposobnosti" budućeg
lovca."
|  |
PREDSJEDNIK ČASNOG SUDA:
Zahvaljuje na
povjerenju i prihvaća se vođenja suda po regulama,
štatutima i etici.
TUŽIOC:
Govori ili čita
optužnicu i predlaže kaznu.
BRANITELJ:
Brani
mladog lovca i traži blažu kaznu.PREDSJEDNIK ČASNOG
SUDA:
Konzultira se s članovima časnog suda i donosi
presudu u obliku: MOKRIH, HLADNIH i VRUĆIH kazni, uz
objašnjenje: Mokre se ne mogu otkupiti (to su litre
vina). Hladne nije potrebno ublažavati (to su blagi
udarci). Vruće kazne mogu se otkupiti pravilnim
odgovorima.
Za svaku vruću kaznu lovci postavljaju
pitanja iz područja lovstva na šaljivi način. Ako mladi
lovac pogodi odgovor, ne dobiva vruću, a lovac koji je
pitao plaća litru vina.
DOKTOR:
Kad je mladi lovac
osuđen, prilazi na pregled doktoru koji ga pregleda i
pita je li sposoban primiti kaznu i postati lovac
(pribor je obično crijevo za vađenje vina, puno špricera
i lijevak koji služi kao stetoskop. Špricer na kraju
pregleda završava ili za vratom ili u čizmi mladog
lovca). Svoj nalaz javlja časnom
sudu.
STARJEŠINA:
Pita ima li lovaca koji hoće
postaviti pitanja za smanjenje kazne i postavlja ih
mladom lovcu.
KUM:
Uzima batinu i izvršava
kaznu.
SVEČANI ČIN
STARJEŠINA:
Pita
mladog lovca:
1. Obećavaš li da ćeš biti odan lovu i
lovačkoj braći?
2. Obećavaš li da ćeš štititi, čuvati
i uzgajati divljač?
3. Obećavaš li da ćeš pametno i
po lovnom redu loviti?
4. Obećavaš li da ćeš
poštivati sve lovačke propise i zakone?
MLADI
LOVAC:
Daje starješini lovačku zakletvu i
obećanja.
STARJEŠINA:
"Budući da si dao zakletvu i
obećanje, ponovno legni (uz ležaj se postavlja puška,
odstrijeljena divljač pred glavu). Ovako ležeći odaješ
poštu lovu (puška), divljači (zec, fazan) i majci
prirodi, koja nam je omogućila da u njoj uživamo i
lovove provodimo."
(govori kumu)
"Kume, ti ćeš
ovog mladog lovca lovački krstiti, uveličati ga u pravog
lovca s udarca tri, da će se (ime mladog lovca) uvijek i
rado ovoga dana sjećati."
Starješina ljubi batinu i
predaje je kumu. "Prvi udarac tvoj mora biti za
domovinu, drugi je za lovačku čast i diku, a treći za
sve lovce pada, jednakost i drugarstvo da među nama
vlada."
KUM:
Udara mladog lovca i govori: "Ja te
krstim." ponavlja riječi starješine, a pri trećem udarcu
kuma pridružuju se svojim udarcima lovačka
braća.
STARJEŠINA:
Poslije krštenja čita mladom
lovcu napisano priznanje (potvrdu), čestita mu i poljubi
ga, govoreći:
"NAPISANU POTVRDU SADA ĆU TI PROČITATI,
POTVRDU POSLIJE ĆU TI ZA USPOEMNU DATI, SVI LOVCI NA
BATINI ĆE TI SE POTPISATI, I TVOJE KRŠTENJE TEBI
ČESTITATI."
Na predanoj potvrdi potpisuju se:
Starješina, Kum i Mentor.
|
Posmrtni ispraćaj lovca |
Obveza je lovačkog društva
da svom preminulom članu lovcu oda posljednju počast,
izrazi svoje poštovanje i zahvalnost za doprinos
dobrobiti lovačke organizacije. Ispraćajem u cijelosti
rukovodi lovnik a ako je spriječen zamjenjuje ga
predsjednik, predsjednika tajnik.
Lovci koji
sudjeluju u ispraćaju moraju biti u svečanim lovačkim
uniformama, sa šeširima na glavi za vrijeme obreda.
Počasna straža i lovac koji će održati počasni govor
moraju imati zataknutu jelovu grančicu za šešir i po
pravilu bijele rukavice.
Određuje se trojica lovaca
između onih koji su najbliži pokojniku koji u svečanim
odorama odlaze u posjet obitelji preminulog i izraziti
im sućut u ime lovačkog društva i njezinih članova, te
zamoliti za odobrenje radi uključivanja u pogrebni
obred.
Počasna straža od šest lovaca odaje posljednju
počast pet minuta prije iznošenja lijesa i početka
pogrebnog obreda. Počasna straža se postavlja bočno, po
trojica sa svake strane odra; niži lovci dolaze sprijeda
a viši otraga.
Ako je potrebno počasna straža iznosi
lijes i prevozi ga do ukopnog mjesta gdje ga spuštaju u
raku. Tu ostaju sve do završetka obreda okrenuti licem
prema raci, odnosno do završetka oproštajnog govora
predstavnika lovačkog društva (lovnik, predsjednik ili
tajnik) koji je prema pravilu posljednji govor. Osoba
koja je održala oproštajni govor skida jelovu grančicu
iz šešira, stavlja je na obod šešira, a zatim sa šešira
istresa je na lijes govoreći: "Počivaj u miru u sjeni
vječnih lovišta". Lovci počasne straže ponavljaju
postupak i udaljuju se od rake.
Lovnik određuje
dvanaest lovaca koji će na kraju oproštajnog obreda
simulirati počasni oproštajni lov. Ti se lovci
postrojavaju ispred lijesa, po dvojica u redu s
preklopljenim cijevima pušaka sačmarica preko lijeve
ruke i društvenom zastavom na čelu grupe.
Ta skupina
lovaca, kad u povorci dođe do ukopnog mjesta, odvaja se
i odlazi na unaprijed određeno mjesto za počasni lov. To
mjesto mora biti udaljeno najmanje 30 metara od mjesta
ukopa, potpuno osigurano od bilo kakvih
neugoda.
Lovci se postrojavaju u jedan red međusobno
udaljeni jedan od drugoga najmanje jedan metar.
Na
znak da je pogrebna glazba završila svoj program, lovnik
odnosno vođa skupine lovaca za simulirani svečani
oproštajni lov, jednim drugim zvučnim signalom (lovački
rog, truba ili puščana cijev) označava početak
paljbe.
Lovci se okreću u pravcu suprotnom od mjesta
ukopa, pune puške sa po dvije patrone iz kojih je
prethodno izvađena sačma te počinju pucati pojedinačno u
zrak s lijeva na desno u nejednakim vremenskim razmacima
simulirajući situaciju kao u stvarnom lovu.
Pošto je
i posljednji lovac s desne strane ispucao svoje patrone,
lovnik označava završetak počasnog oproštajnog
lova.
Ostali lovci koji nemaju zaduženja u obredu,
dužni su također u pogrebnoj povorci biti u svečanoj
odori.
|
|
|
| |
|
|
| |
|
|
| |
| |
