Mrki medvjed-Ursus arctos L.

Razred: Sisari (Mammalia L.), red: Zvijeri (Carnivora L.), porodica: Medvjedi (Ursidae)

Naseljava prostrana planinska područja obrasla šumom. Naraste u dužinu i do 220 cm, a u visinu do 130 cm. Može da bude težak i preko 300 kg. Tijelo mu je skladno građeno. Glava, vrat, trup i noge su izuzetno snažne. Zubi mrkog medvjeda su tupasti jer su prilagođeni uglavnom biljnoj hrani, osim očnjaka koji su oštri i jaki i predstavljaju strašno oružje. Noge se završavaju jakim kandžama, kojim se odlično služi pri hranjenju. 
Pokriven je gustom dlakom mrke, skoro crne boje iako postoje i odstupanja u svijetlijim nijansama. Sa starošću dlaka postaje rjeđa i kraća.
Medvjed je svaštojed (omnivor). Zahtjeva istovremeno hranu i biljnog i životinjskog porijekla. Od biljne hrane jede razne nadzemne dijelove biljaka, plodove grmlja i drveća i razne žitarice. Od hrane životinjskog porijekla jede razne insekte i njihove razvojne forme, gmizavce, sitne glodare i lešine svih vrsta. Napada i domaću stoku, ali samo ako nema drugog načina da zadovolji svoje potrebe za mesom.

Medvjed živi samostalno. Mužjaci prilaze ženkama u periodu travanj-svibanj radi parenja. Nakon toga se ponovo odvajaju. Ženka nosi do siječnja ili veljače kad u brlogu okoti 1-3, najčešće ipak dva mladunčeta, koji su 28-35 dana slijepi. Mladi sišu mlijeko do 4 mjeseca. Iz brloga ih mečka izvodi u maju ili junu i vrlo brižno bdije nad njima. U odbrani podmladka spreman je žrtvovati i život i u to doba može biti vrlo opasna i po čovjeka. Sa mladima ide u zajednički brlog tokom zime, a napušta ih u periodu parenja iduće godine. Ženka se pari sve druge godine. Mladi mečići su polno zreli u 3. ili 4. godini života.
Medvjed u pravilu prespava zimski period. U prirodi pronalazi skloništa u kojima uz smanjenje životnih funkcija (rjeđi otkucaji srca, sporije disanje i dr.) koristeći masne naslage, provodi snježne zimske dane u polusnu. Sa toplijim proljetnim danima kreće u potragu za hranom. Ponekad se ipak dešava da tokom toplije zime sa manje snijega mlađe jedinke ne idu u brlog. 
Pri većim koncentracijama može činiti stanovite štete poljoprivredi (vočnjacima, stoci i pčelama) te se redovnim i planskim zasijavanjem slobodnih površina pokušava spriječiti nastanak ovih šteta.

_____________________________________________
Copyright © 2000 - 2006 PC SHIFT, Rijeka, All Rights Reserved