Vuk je najveći predstavnik porodice pasa
koji živi u nas. Na našim terenima se u zadnje vrijeme rijetko susreće i
populacija mu je vrlo ugrožena. Daleki je predak svih vrsta pasa, te na
prvi pogled i podsjeća na pse ovčare. Vuk ima snažno i vitko tijelo sa
uskim prsima i usko postavljenim prednjim nogama. Lubanja je šira sa
uzdignutim ušima i jakim vratom. Krzno varira ovisno o godišnjem dobu i
terenu na kojem se kreće, od sive do sivožute i boje pijeska. Dostiže
težinu do 50 kg, ženka je nešto manja. Vuk živi u čoporima čiji rejon
povezanih šuma i livada može da bude i do 400 kvadratnih kilometara. Radi
ekonomskog i industrijskog razvoja i gustog naseljavanja, gotovo ga je
nemoguće naći u razvijenim zemljama zapadne Evrope, te taj trend prijeti i
našim krajevima.
Vuk je grabljivica (predator) i potrebno
mu je otprilike 5 kg mesa na dan. Radi lova, na dan može preći i 150
kilometara. Omiljeni plijen su mu sve vrste srneće divljači, kao i lisice,
zečevi, mali sisari, ali i domaće životinje kao što su koze, ovce, manja
goveda i psi.
Vuk postaje polno zreo u drugoj godini
života, iako se u čoporu koji je strogo hijerarhijski organizovan, pare
samo po rangu najviši mužjak i ženka, tzv. Alfa mužjak i Alfa ženka.
Period parenja je između decembra i marta. Vučica nosi 62-65 dana nakon
čega koti 5-8 vučića. Vučići su u prvih 14 dana slijepi i potpuno ovisni o
mlijeku ženke koja ih doji 6-8 sedmica. Već u trećem mjesecu života prate
roditelje u lovu. Do ljeta ostaju uz roditelje nakon čega postaju
samostalni. O njihovom odgoju se osim roditelja staraju i drugi vukovi iz
čopora. U zimu se članovi porodice ponovo sakupljaju u čopor predvođen
Alfa-ženkom. Vukovi su monogame životinje. U našim krajevima vuk nema
prirodnog neprijatelja osim čovjeka. Zaradi podložnosti različitim vrstama
bolesti, smrtnost mladih vukova je izuzetno visoka i iznosi od
60-80%.
|
